Svi članci

Smije li se temperaturna lista voditi digitalno? Što propisi stvarno kažu

6. srpnja 2026.

Svaki dom za starije to pitanje čuje prije ili kasnije — od glavne sestre, od inspektora, od vlasnika: “Smijemo li temperaturnu listu i evidencije njege voditi u računalu, ili moramo na papiru?”

Kratki odgovor: smijete. Duži odgovor je zanimljiviji: propisi za te evidencije nikada nisu tražili papir — a hrvatski regulator i sam prelazi na digitalno, pa registarske podatke koje dom prijavljuje državi danas prima isključivo elektronički. U nastavku prolazimo što točno kažu propisi u Hrvatskoj, Federaciji BiH i Republici Srpskoj, gdje se potpis stvarno traži i mora li se išta printati “za arhivu”.

Što je temperaturna lista — i što se s propisom dogodilo 2022.

Temperaturna lista — u praksi je domovi zovu i bolesnička lista ili karton njege — sestrinska je evidencija koju struka vodi kao dio svakodnevne njege. Do jeseni 2022. bila je i poimenično navedena u propisu: uređivao ju je Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga (NN 100/15, izmjene NN 51/21), čiji je članak 71 glasio:

U jedinici za pojačanu njegu (III. i IV. stupanj usluge) za svakog korisnika obavezno se vodi evidencija kupanja. (…) Evidencija hranjenja, podjele terapije, stolice i temperaturna lista vodi se za pojedine korisnike ovisno o indikaciji.

Dakle: kupanje se evidentiralo za svakog korisnika, a hranjenje, terapija, stolica i temperaturna lista po indikaciji. Bitno je da taj pravilnik već tada nije propisivao ni sadržaj, ni stupce, ni izgled obrasca, ni potpis za te evidencije — svaki ih je dom oblikovao sam.

Taj pravilnik, međutim, više ne vrijedi. Donošenjem novog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22) donesen je i novi provedbeni pravilnik koji je stari izrijekom stavio izvan snage od 8. listopada 2022. I tu počinje ono što dom danas stvarno treba znati.

Hrvatska danas: nijedan propis ne traži papir

Novi propis — Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi (NN 113/22, izmjene NN 94/24 i NN 45/26) — za temu digitalizacije donosi dvije važne promjene.

Prvo: temperaturne liste u propisu više nema. Novi pravilnik ne spominje temperaturnu listu, evidenciju kupanja, hranjenja, terapije ni stolice — nekadašnji članak 71 nema svog nasljednika. Propis o socijalnoj skrbi danas uopće ne propisuje oblik, pa ni obvezu, tih sestrinskih evidencija. Dom ih vodi po pravilima struke i po indikaciji, a nijedan propis ne traži da budu na papiru. Ako propis nekoć nije tražio papir čak ni dok je evidenciju izrijekom nabrajao, danas — kad je više uopće ne spominje — o papiru pogotovo nema govora.

Poštenja radi: medicinske sestre i dalje imaju opću profesionalnu obvezu voditi sestrinsku dokumentaciju o pruženoj njezi (Zakon o sestrinstvu, čl. 17). Ali ni taj zakon ne propisuje nikakav obrazac — pa ni temperaturnu listu — niti traži papir; jedini pravilnik koji propisuje konkretne sestrinske obrasce (NN 79/11) odnosi se isključivo na bolnice, ne na dom. Elektronički zapis stoga tu obvezu u potpunosti zadovoljava.

Drugo: ono što je propisano ide isključivo digitalno — ali u državni sustav, ne u dom. Ovdje treba biti precizan jer se lako pomiješa. Pravilnik razlikuje evidenciju (čl. 2. i 3. — skup registarskih podataka o korisnicima i ostvarenim pravima) od dokumentacije (čl. 10. — dosje korisnika: isprave, individualni planovi, izvješća, matična knjiga). Članak 4. propisuje elektronički oblik samo za evidenciju, i to u središnjem državnom sustavu:

Evidencija se vodi u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Republike Hrvatske koji ustrojava Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

To je, dakle, obveza unosa registarskih podataka u državni informacijski sustav socijalne skrbi — a ne propis o tome na kojem mediju dom vodi svoje interne zapise. Medij same dokumentacije pravilnik ne propisuje, a pojmovi “temperaturna lista” i “dnevnik njege” u njemu se ni ne spominju.

Zaključak je zato jednostavan: regulator ne tjera dom da temperaturnu listu vodi digitalno, ali digitalno vođenje nigdje ne zabranjuje — dapače, za vlastite registarske podatke sam prelazi na “samo digitalno”. Teško je zamisliti inspekciju koja bi domu osporavala digitalnu evidenciju njege zato što nije na papiru, dok isto to ministarstvo svoje podatke već prima isključivo elektronički.

A i kad bi netko tražio uporište izvan sektorskog propisa, opće pravilo ide u isti smjer: uredba eIDAS (EU) br. 910/2014, izravno primjenjiva u Hrvatskoj, u članku 46. jamči da se “elektroničkom dokumentu kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je u elektroničkom obliku”. Ta odredba vrijedi nepromijenjena i nakon reforme eIDAS 2.0 (Uredba (EU) 2024/1183).

”A arhiva? Moramo li printati za arhivu?” — Ne.

Ovo je najčešća zabluda. Arhivski propisi ne samo da dopuštaju digitalno čuvanje — oni ga izričito uređuju. Pravilnik o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva (NN 105/20) kaže:

  • izvorno digitalno gradivo čuva se digitalno — nigdje ne postoji obveza ispisa na papir;
  • štoviše, papirni izvornici smiju se uništiti nakon certificirane digitalizacije, uz propisane provjere cjelovitosti i kvalitete pretvorbe te uz potvrdu o sukladnosti koju na zahtjev izdaje Hrvatski državni arhiv (čl. 28–29). Iznimka je gradivo vezano uz postupak koji je u tijeku — ono se ne uništava.

Drugim riječima: zakon ne predviđa digitalno kao “dopunu” papiru, nego i prelazak s papira na digitalno kao zamjenu. Uvjeti digitalnog čuvanja su razumni i tehničke prirode: autentičnost, cjelovitost, čitljivost, sigurnosne kopije i mogućnost izvoza — upravo ono što uredan softverski sustav ionako radi.

Federacija BiH: elektronska evidencija izričito priznata

U FBiH sektorski zakon elektronski oblik izričito imenuje.

Zakon o ustanovama socijalne zaštite FBiH (Sl. novine FBiH 64/22) u članku 35. stavku 2. propisuje da federalne ustanove socijalne zaštite vode evidencije o smještenim licima “u elektronskom i pisanom obliku uz poduzimanje svih tehničkih i organizacionih mjera na zaštiti podataka”. Dvije napomene poštenja radi: odredba se izrijekom odnosi na federalne ustanove (njih pet), a ne izravno na kantonalne i privatne domove; i traži elektronski i pisani oblik. No za našu temu ključno je da zakonodavac elektronsku evidenciju izrijekom imenuje i priznaje kao normalan oblik vođenja — ne kao iznimku.

Tome se dodaju još tri sloja:

  • Zakon o elektronskom dokumentu FBiH (Sl. novine FBiH 55/13, čl. 7): elektronski dokument ima pravnu valjanost jednaku papirnatom, ako je izrađen, poslan, primljen, čuvan i arhiviran primjenom raspoložive informacijske tehnologije.
  • Inspekcijski nadzor: zakon o inspekcijama (na primjeru ZDK, čl. 49) izričito predviđa da inspektor pregledava “poslovne knjige i druge evidencije i podatke, diskove sa informatičkim sistemima” — elektronske evidencije su, dakle, normalan predmet nadzora, ne iznimka.
  • Zaštita podataka: novi Zakon o zaštiti ličnih podataka (Sl. glasnik BiH 12/25, u primjeni od 4. 10. 2025.), usklađen s GDPR-om, propisuje okvir bez kojeg digitalna evidencija zdravstvenih podataka ne smije raditi — kontrolu pristupa, mjere zaštite i ugovor o obradi podataka s dobavljačem softvera. To nije prepreka digitalizaciji; to je njezin obavezni okvir.

Republika Srpska: digitalno je dopušteno

Republika Srpska (entitet u BiH, različit od Federacije BiH i od Srbije) nema odredbu poput hrvatskog članka 4. — ne propisuje državni računalni program za evidencije. Pristup je medijski neutralan: digitalno vođenje nije ni obavezno ni zabranjeno, dakle dopušteno je. Na to se nadovezuje nekoliko propisa:

  • Elektronski dokument izjednačen je s papirom. Zakon o elektronskom dokumentu RS (Sl. glasnik RS 106/15), čl. 7: “Elektronski dokument ima pravnu snagu kao i dokument na papiru…”, a dokument se ne smije odbiti samo zato što je elektronski. Kvalifikovani elektronski potpis izjednačen je sa svojeručnim (Zakon o elektronskom potpisu RS, Sl. glasnik RS 106/15 i 83/19, čl. 5).
  • Zdravstvena dokumentacija — i ovdje digitalno. Zakon o zdravstvenoj dokumentaciji i evidencijama u oblasti zdravstva (Sl. glasnik RS 57/2022) izrijekom dopire i do “ustanova socijalne zaštite” (čl. 2), a čl. 13. st. 3. kaže: “Zdravstvena dokumentacija i evidencija vode se u elektronskom i/ili pisanom obliku.” Papir je obavezan tek kao rezerva ako elektronski zapis ne ispuni tehničke uvjete. Sama “temperaturno-terapijsko-dijetetska lista” po tom zakonu (čl. 20) vodi se u bolnici — dom za stara lica nije bolnica, pa ta lista i nije njegova zakonska obveza.
  • Arhiva. Zakon o arhivskoj djelatnosti RS (Sl. glasnik RS 119/08) izjednačava digitalni zapis s izvornikom i dopušta uništenje papirnatog izvornika nakon digitalizacije za građu s rokom čuvanja do pet godina te za netrajnu građu — a rutinska evidencija njege upravo je takva.
  • Inspekcija i zaštita podataka. Zakon o inspekcijama u RS (Sl. glasnik RS 18/2020) daje inspektoru pravo pregledati “kompjuterske programe” i “podatke”. Zaštitu podataka uređuje državni Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH (Sl. glasnik BiH 12/25), koji vrijedi i u RS-u.

Dvije napomene poštenja radi: sadržaj samog Pravilnika o vođenju evidencija u socijalnoj zaštiti (na koji upućuje Zakon o socijalnoj zaštiti RS, čl. 78.) nismo uspjeli potvrditi na primarnom izvoru, kao ni doslovni tekst novog RS zakona o elektroničkom dokumentu iz 2026. (Sl. glasnik RS 49/2026), koji vjerojatno zamjenjuje onaj iz 2015. Nijedno od toga ne mijenja osnovni zaključak — u RS-u je digitalno vođenje dopušteno — ali za konkretan slučaj vrijedi potvrda kod pravnika.

Gdje papir (zasad) ostaje

Poštenja radi — postoji uski skup dokumenata gdje pisani oblik ili potpis izjednačen s vlastoručnim još ima smisla: ugovori o smještaju, rješenja, izjave i suglasnosti korisnika. Razlog nisu propisi o evidencijama, nego drugi zakoni (upravni postupak i sl.). Za te dokumente dom može zadržati papir ili posegnuti za kvalificiranim elektroničkim potpisom, koji je pravno izjednačen s vlastoručnim.

Ali to je nekoliko dokumenata po korisniku — jednom. Svakodnevna evidencija njege, terapija, prehrane i aktivnosti, koja čini golemu većinu papirologije u domu, u tu kategoriju ne spada.

Što digitalna evidencija mora imati da bude vjerodostojna

Propisi ne traže potpis na temperaturnoj listi — ali traže da se zna što se dogodilo. Digitalni sustav to rješava bolje od papira ako osigurava:

  1. Atribuciju svakog unosa — tko je podatak unio i kada. Na papiru cijeli dan pokriva jedan potpis; u sustavu svaki pojedinačni unos nosi ime i vrijeme.
  2. Ispis na zahtjev — inspektoru se u nekoliko klikova preda PDF u formatu koji poznaje (dani × aktivnosti), umjesto listanja bilježnica.
  3. Kontrolu pristupa i zaštitu podataka — tko smije vidjeti i unositi što, u skladu s GDPR-om odnosno ZZLP-om.

Upravo tako je izvedena digitalna temperaturna lista u Domaru: evidencija postoji po korisniku i po indikaciji, kako struka i praksa nalažu, svaki unos nosi tko + kada, a ispis za inspekciju izgleda kao lista koju je inspektor navikao vidjeti — samo urednija.

Umjesto zaključka

Pitanje “smijemo li digitalno?” pravno je davno odgovoreno — u Hrvatskoj, Federaciji BiH i Republici Srpskoj. U Hrvatskoj je odgovor u međuvremenu postao još jasniji: država svoje registarske podatke iz socijalne skrbi već prima isključivo elektronički, a za internu evidenciju njege papir ne traži nijedan propis. Pravo pitanje za dom danas glasi: koliko sati tjedno osoblje troši na prepisivanje, traženje i pripremu papira koje nijedan propis ne traži?

Ako želite vidjeti kako digitalne evidencije izgledaju u stvarnom radu doma, javite nam se — razgovor od 20 minuta dovoljan je za konkretnu procjenu.

Ovaj tekst je informativni pregled propisa i ne predstavlja pravni savjet. Za primjenu na konkretan slučaj (posebno u sporu ili prema inspekciji) preporučujemo potvrdu nadležnog pravnika.